Jeste li se ikad našli u situaciji da radite nešto što vam se ni samima ne sviđa, a ne znate kako stati? Nadam se da jeste, to znači da ste - ČOVJEK! Kontrolirate kolegu do zadnjeg detalja, iako znate da to ne biste trebali raditi. Ili šutite i povlačite se, iako znate da to ništa ne rješava. I što više to

Prije 2 mjeseca vadila sam umnjak. Prošli tjedan i drugi. Situacija koja sama po sebi nosi dozu nelagode već mi se događa četvrti put. Bezumna ostadoh 😊 Iako nemam strah od zubara, imam užasno nelagodan osjećaj nakon davanja anestezije. Jednom sam prilikom dobila sve fizičke simptome anksioznog napada: tresle su mi se noge na stolici toliko da doktor nije mogao raditi

Sjećam se, kada sam još bila dijete, znala sam dobiti komentar: Ti si uvijek tako osjetljiva! Taj me komentar prati do dan danas, a on se ujedno i negdje upisao u moj potpis osobnosti… Prirodno ili proročanstvom te presude, ne znam. Vjerujem da sam negdje usput i sama povjerovala da sam osjetljiva, jer je ta presuda zapravo bila vrlo logična. No,

Što se dogodi kada ne žurimo s riječima Trebalo mi je dobrih 7 godina javnog govorenja i barem 5 godina održavanja treninga + 15 godina osvještavanja vlastitog komunikacijskog stila i govorenja da bih prepoznala onu strašnu, jezovitu TIŠINU kao dobrog partnera u komunikaciji. Pretpostavljam da tišinu u razgovoru gledate kao neprijatelja; ona predstavlja nedostatak riječi, govora, tema… Ah, nesreće li ako

Jeste li znali da je John Lennon povraćao prije gotovo svakog nastupa? A Pavarotti imao toliko jake tjelesne simptome da mu je bilo mučnina svaki put kada bi trebao stati na pozornicu? Ipak, to ih nije spriječilo da sa svijetom podijele svoje talente! Mnogi iskusni govornici osjećaju jaku tremu prije javnog nastupa, tako da tebi koji ovo čitaš želim pomoći

Pričamo nedavno u krugu prijatelja gdje jedan dijeli svoj problem s posla. Problem je u odnosu s drugim kolegom i moj prijatelj dijeli kako mu je teška situacija i ne zna kako da ju riješi. Na to će drugi prijatelj: - Ma nije to ništa, kod mene je tako stalno. Empatijsko komuniciranje je pojam koji koristimo kada pričamo o kvalitetnoj komunikaciji, ali

Ja bih si dao za pravo komentirati ovu prezentaciju, reče gospodin iz publike nakon predavanja. Predavač ustuknu na sekundu pa se mudro snađe i s osmijehom reče – Naravno, izvolite! U dvorani je u trenu nastala tišina s podznakom iščekivanja –  što će to tako važno gospodin iz publike sada reći? Za potrebe ilustracije ove situacije, gospodina iz publike ćemo nazvati Gospodin Samoprozvani,

Znate onu situaciju kada ste na sastanku i slušate šefa koji objašnjava što će se i kako raditi; učite novi koncept, slušate prezentaciju koja je važna za vas i vaš posao – međutim, nije vam jasno? Izgubili ste nit? Koncentraciju vam je odvukla misao kako poslije posla morate u kupovinu? A niste još ni završili onaj izvještaj? Dobrodošli u svakodnevicu i

Ja kažem tebi, ti kažeš njemu, on kaže njoj, ona kaže njima… I do kraja lanca poruka je potpuno promijenjena. Svi smo ponekad bili „žrtve“ situacija u kojima od nekog čujemo ono što smo mi, navodno, rekli – osim što to nikad nismo rekli. Prije nekoliko mjeseci bila sam i sama u toj situaciji. Bili smo na poslovnom ručku i jedan

Ovaj tjedan, na individualnom satu, klijent je sa mnom podijelio situaciju koju bi volio riješiti asertivno. Odnosno, želio bi reagirati tako da se jasno izrazi, a da pri tome ne povrijedi druge osobe. Njegovi kolege s posla nerijetko ogovaraju. Najviše ga je, kao i sve nas, strah reakcije sugovornika kada kaže direktno koliko mu to smeta jer ne želi da