Kako na pristojan način prekinuti temu razgovora
Ovaj tjedan, na individualnom satu, klijent je sa mnom podijelio situaciju koju bi volio riješiti asertivno. Odnosno, želio bi reagirati tako da se jasno izrazi, a da pri tome ne povrijedi druge osobe. Njegovi kolege s posla nerijetko ogovaraju. Najviše ga je, kao i sve nas, strah reakcije sugovornika kada kaže direktno koliko mu to smeta jer ne želi da se sugovornici naljute ili da ga “izbace” iz društva.
Svi znamo kako je biti u društvu u kojemu se ogovara.
Nekada smo mi ti koji pokrenemo temu i komentiramo neku drugu osobu i najčešće neki izbor te osobe koji „MI NIKADA NE BISMO NAPRAVILI“. U teoriji, tu nema ništa posebno loše. Dapače, postoje teorije o tome da je trač vrlo koristan. Ipak, ukoliko se takav tip razgovora često odvija i mi prisustvujemo takvim razgovorima, normalno je da smo zasićeni i preopterećeni. Takvi razgovori nisu konstruktivni, umaraju nas i ne vidimo svrhu.
Kako pristojno reći – ne želim o ovome pričati?
S gledišta asertivne komunikacije, postoji nekoliko načina.
Počnemo s opažanjem.
„Vidim da…
Čujem da…
Primjećujem da…
Nakon toga opišemo točno ponašanje koje vidimo/čujemo:
„… govorite o drugoj osobi dok je nema u prostoriji.“
„…komentirate tuđe životne odabire.“
„…pričamo o nekom drugom već neko vrijeme.“
Opcija je da dodamo pojašnjenje s JA-pozicije:
„Ne sviđa mi se razgovarati o tome jer smatram da nije u redu.“
„Meni nije ugodno pričati o osobi koja nije u prostoriji.“
„Ne vidim svrhu komentiranja tuđih odabira.“
I predložimo rješenje:
„Možemo li razgovarati o nečemu drugom?“
„Predlažem da promijenimo temu.“
„Molio bih da iskoristimo ovo vrijeme za nešto drugo.“
Kada spojite ova 4 dijela rečenice, dobijete asertivnu formu ja-poruke. Kada koristimo ja-poruke, ne znači da ćemo uvijek čuti od sugovornika ono što želimo ili da će rezultat naše poruke biti ostvaren. To je česta zabluda s kojom se srećem, kada polaznici treninga kažu: i što ako se ništa ne promijeni?
I zaista, što ako se ništa ne promijeni?
Baš ništa ?. Razmislite samo je li za vas lakše da šutite i „trpite“ situaciju u kojoj se nalazite a koja vam zaista smeta ili da kažete jasno i asertivno koji dio situacije vam ne odgovara. Predložena forma je korisna jer govori točno ono što vidimo, čujemo ili primjećujemo, a niti u jednom trenutku ne govori kakav je netko drugi – npr: ti si loš jer govoriš o drugome/ti si bezobrazan/glup i ostali epiteti… Konflikt uglavnom nastaje kada osoba čuje „da ne valja“, no, ni to nije naša odgovornost u procesu komunikacije. Naša je odgovornost za naših 50% u tom procesu, odnosno međuprostoru između nas. Ako smo asertivni, ne mora značiti da će ljudi raditi onako kako mi kažemo da trebaju. Niti je to cilj! Cilj je zauzeti se za ono što mi mislimo da vrijedi za nas i da nam je važno, pri tome ne osuđujući drugu osobu. Ako se ne dogodi ništa nakon asertivnosti – pa šta! Vi ste rekli jasno što za vas vrijedi, a što će druga osoba napraviti s tom informacijom – preostaje nam riskirati i vidjeti. No, rezultat, ako niste asertivni već pasivni, već poznajete jer je tako bilo do sada nekoliko stotina puta. Zato vam se to više i ne sviđa ?
Asertivnost u komunikaciji nije laka. Ona nam uglavnom nije prirodna jer nismo naučili od malena koristiti takve forme. Naučili smo „pakirati“, kamuflirati, izbjegavati, biti pasivni, pasivno – agresivni… I tako, osim što tako govorimo, tako i slušamo. Ipak, probajte samo jednom umjesto – Ti nemaš pojma! Reći: Čini mi se da ti nije bio jasan zadatak jer vidim da rezultati koje si dobio nisu točni. Voljela bih da prođemo ponovno upute pa da vidimo koji dio nije jasan.
Želim vam uspješnu komunikaciju.
Katarina