Pokvareni telefon
Ja kažem tebi, ti kažeš njemu, on kaže njoj, ona kaže njima… I do kraja lanca poruka je potpuno promijenjena.
Svi smo ponekad bili „žrtve“ situacija u kojima od nekog čujemo ono što smo mi, navodno, rekli – osim što to nikad nismo rekli.
Prije nekoliko mjeseci bila sam i sama u toj situaciji. Bili smo na poslovnom ručku i jedan od kolega rekao je: Čuo sam da planiraš to i to. Budući da sam prepoznala da se radi o informaciji koja sigurno nije izašla iz mojih usta u tom obliku, rekla sam: Ja to nisam rekla. Govorila sam o tome, ali ne na taj način i s tom porukom.
On: A kao to sad nije istina?
Ja: Nije. Ako mogu znati, odakle ti ta informacija?
I slijedi klasičan odgovor: Nije važno, bio sam 100% siguran da je tako.
Ja: Nije točno. Ipak, ako želiš pravu informaciju, mogu ti ju dati.
Zašto dolazi do prijenosa netočne poruke?
Ranije sam pisala da pričamo s 4 jezika i slušamo na razini 4 uha. Ovo može biti osnovni korak u razumijevanju prijenosa poruke. Osim što prenosimo sadržaj, mi prenosimo i emociju: tonom, pauzama, neverbalnom komunikacijom. Svi čimbenici u komunikaciji koju u ovom trenutku radimo čine jedinstvenu poruku: kako se osjećamo, što mislimo o temi o kojoj govorimo, koliko imamo vremena, kakav stav imamo prema sugovorniku,… Kod govornika već je riječ o barem 8 stavki za početak koje utječu na poruku koju prenosi. Isti takav proces događa se i kod sugovornika.
Mi ljudi skloni smo dodati koju informaciju ukoliko nam se tema o kojoj pričamo (ili osoba) sviđa, odnosno ukoliko imamo pozitivan ili podržavajući stav. Međutim, kada je riječ o suprotnom stavu (ne sviđa nam se tema ili osoba), način na koji govorimo se mijenja. Nema entuzijazma, nema dodavanja i uljepšavanja, već pojednostavljivanja i oduzimanja. Naći ćemo razlog zašto je nešto baš njemu uspjelo, a njoj nije. Ili obrnuto!
Svaka priča koju pričamo u trenutku dok ju pričamo postaje naša priča.
Ispričat ću vam još jednu priču. Nedavno sam s bliskom osobom razgovarala o traženju posla. Osoba je završila fakultet i traži posao u struci. U industriji u kojoj želi raditi, posla ima – ali, ali, ali… Jedni su joj rekli da su tamo plaće male, drugi da je tempo u drugoj firmi nemoguć, treći da je u trećoj firmi kolektiv grozan… I ta osoba je rekla da se neće ni prijavljivati na ta mjesta jer nije čula pozitivne komentare koji bi ju privukli. Ja sam predložila osobi da zanemari sve što je čula jer, kao prvo, ne znamo kakva tko ima očekivanja od radnog mjesta. Ne znamo njihova prethodna iskustva, način razmišljanja i pristup poslu, očekivanja od sebe i svog osobnog i profesionalnog napretka… I predložila sam da tuđi komentari budu 20% procjene koju ta osoba donosi o poslu. A 80% treba biti vlastito iskustvo.
Osobe vam mogu reći samo ono što vide sa svog mjesta.
Svaka osobi uvijek i zaista govori samo sa svog mjesta, sa svoje pozicije. Njihovo mjesto nije vaše mjesto. Vi imate drugačiji pogled s mjesta na kojemu stojite i potpuno je u redu da je tako! U tome i jest čar komunikacije – sva ta mjesta uzeti u obzir i prema tome dalje djelovati. Zato i upoznajemo sve te komunikacijske dijelove i smještamo u određeni kontekst. S obzirom na sve ranije navedene faktore u komunikaciji, dobro se još i razumijemo! 🙂
Pokvareni telefon u poslu
Pokvareni telefon i u privatnom i u poslovnom životu jednako je izazovna situacija.
Trebamo pokušati reagirati smireno na informaciju koju smo čuli, a koja je netočna ili nepotpuna. Provjeriti odakle je informacija došla i procijeniti trebamo li intervenirati u sadržaj te informacije. Ne zaboravite da nekada ne reagiramo zato što je zaista potrebno, nego zato što reagira naš ego, a ne mi 😀 Možda i jedan od najkorisnijih savjeta je da biramo bitke u koje ulazimo… Tako birajte i ovdje.
Ključno je ne reagirati agresivno kada primijetimo da je nastao pokvareni telefon. Prije svega, ne znamo zašto je došlo do pogreške, stoga ne treba osuđivati (a pogotovo ne napadati!) dok ne vidimo o čemu je zaista riječ.
Može još jedna priča?
Neki dan sam vidjela da je jedan bivši klijent (tvrtka) objavio novi logo. Naša tvrtka ne surađuje s njima preko 2 godine, a radili smo na uspostavljanju novog vizualnog identiteta. Objavili su logo koji smo mi radili za njih. Moja prva reakcija bila je: krađa! Zamalo sam i sama poslala poruku bivšim klijentima o tome kako ovo nije korektno… Međutim, hajde idem provjeriti s grafičkim dizajnerom s kojim mi surađujemo jesu li možda od njega kupili taj logo. I, pogađate, jesu. A ja sam već bila spremna na konflikt!
Zastanite, izbrojite do 3. Ili do 10. Ili do 100! Samo ne reagirajte na prvu loptu. Komunikacija je proces, a ne rezultat.
Sretno s komuniciranjem!