Nekome jednostavno ne vjerujemo. Čini nam se da „nešto ne štima“. Ne možemo možda reći točno što, ali nam neka ponašanja ili sitnice odvlače pozornost i na neki način sam sugeriraju da ne vjerujemo toj osobi. Ako me čitate neko vrijeme, već možete pretpostaviti da je to opet limbički sustav na djelu! Onaj koji se brine za komunikaciju, koji procjenjuje, upravlja

Davanje povratne informacije, odnosno feedbacka, komunikacijska je situacija u kojoj se nalazimo svakog dana. Neovisno o tome trebamo li kolegi reći kako je odradio pregovore ili partneru kakav je bio ručak koji je napravio, a njemu je stalo da čuje vaše mišljenje – povratna informacija ima nekakva pravila kojih se možemo držati ako želimo biti uspješni komunikatori. Povratna informacija zapravo

Savjet treba dati samo ako je pitanje života i smrti, kaže moja Renata… A ipak, imamo neodoljivu potrebu da kažemo što mislimo o temi o kojoj nas nitko nije pitao, koja nema veze s nama, koja vjerojatno nije niti važna za naš život niti na ikoji način utječe na njega, temi koja se tiče druge osobe i njezinih odabira/fizičke pojavnosti/emocionalnih