Korisnički profil

Registriraj se
a

HORKA komunikacije

  /  Komunikacijski savjeti   /  Kako “prihvatiti” savjet koji niste tražili?

Kako “prihvatiti” savjet koji niste tražili?

Savjet treba dati samo ako je pitanje života i smrti, kaže moja Renata… A ipak, imamo neodoljivu potrebu da kažemo što mislimo o temi o kojoj nas nitko nije pitao, koja nema veze s nama, koja vjerojatno nije niti važna za naš život niti na ikoji način utječe na njega, temi koja se tiče druge osobe i njezinih odabira/fizičke pojavnosti/emocionalnih reakcija.

Jeste li se kad zapitali zašto je to tako? I zašto nas toliko smeta kada dobijemo savjet od drugih ljudi?

Kada bih vas pitala da se sjetite svih situacija u kojima ste dobili savjet, vjerojatno biste imali ooogroman buket sjećanja. Može primjer?

Studiraš medicinu u Zagrebu? Zašto nisi u Osijeku, pa i ovdje imamo fakultet.

Meni je Android sustav puno bolji, iPhone je prejednostavan.

Vi mladi samo izmišljate, tko je nas pitao prije 30 godina jesmo sretni ili tužni! (ova je rečenica problematična na toliko razina, ali trenutno gledamo samo savjet koji je zapravo – šuti tu gdje jesi i ne izmišljaj)

Možda ste trebali kupiti kuću bliže gradu?

Crna ti baš ne stoji, nekako te „proguta“.

Kako si visok!

Čitavo more komentara i savjeta mi je prohujalo glavom i tipkovnicom dok pišem ovaj tekst.  Meni su uglavnom bili upućeni:

Jako si mršava, jedeš li što?

Živiš u Osijeku, a radiš u svom selu? Nema smisla!

Ideš u privatnike, a imaš tako lijep posao i sigurnu plaću?

Bolje ti ostani u Hrvatskoj, šta putuješ sada

Ti baš tražiš vraga kad putuješ za vrijeme korone

Lako je tebi pričati

Možda bi trebala razmisliti o kupnji stana

Kakav ti je to posao ako si sretna svaki dan? Pa ti sigurno ništa ne radiš!

Trebala bi se udati, godine ti idu, bolje s nekim da ne ostaneš sama

… ne moram dalje, poanta je vidljiva.

Svi smo bili u tim cipelama. U cipelama u kojima tako lijepo hodaš, razgažene su i udobne, i onda netko dođe i ponudi svoj par najkica u kojima on hoda i njemu su tako udobne i on vam ih nudi; ALI njegove patike su vam 2 broja premale.

Nisam ni ja lišena toga da dajem savjete kad me nitko ne pita. (Niti slučajno ovaj blog ne pišem zato što ja vrlo učinkovito i bolje od drugih raspolažem i upravljam komunikacijskim procesima jer sam samo čovjek, tako da se nadam da je jasno da je moja pozicija ista kao i tvoja, dragi čitatelju).  Unatoč tome što o komunikacijskim procesima pišem, analiziram ih i proučavam, sigurno sam bezbroj puta dala savjet osobi koja me isti uopće nije tražila.

Zašto to radim(o)? Zato što želimo pomoći; mislimo da je ono što mi imamo za ponuditi najbolje rješenje za drugu osobu; smatramo da ako je za nas funkcioniralo i za drugu osobu će; zapeli smo u ulozi „spasitelja“; imamo osjećaj nadmoći i neopisivu želju da podijelimo svoje posebno iskustvo i, na koncu; TAKO SMO NAUČILI.

Što napraviti kada vam netko daje savjet koji niste tražili?

Postoji sendvič metoda koju možemo koristiti i u davanju feedbacka (povratne informacije), a koja je vrlo korisna za ove situacije, pogotovo ako je u pitanju glup i besmislen komentar.

Prvo treba ući u taj razgovor kao u situaciju kada vam netko zaista nudi 2 broja premale cipele i uvjerava vas da ih i vi trebate nositi jer su za njega najbolje. Ja razumijem da netko drugi misli da je to najbolje u ovom trenutku, stoga zašto bih se ljutio što mi on možda želi najbolje? Moja reakcija na vanjski podražaj (komunikaciju) ovisi SAMO O MENI, dakle ne može me netko naljutiti bez moje dozvole. Kada kažem bez moje dozvole, mislim na moju granicu koju u tom trenutku postavljam. O mom emocionalnom i mentalnom stanju ovisi kako ću reagirati, zato biti vrlo svjestan ove pozicije da bismo mogli trezveno i mirno odgovoriti na ovakvu situaciju. Metoda koja je dobra za mirno odgovaranje na savjet ili bezveznu kritiku je:

  1. Reći hvala
  2. Dati jedan argument zašto se slažete i 2 zašto se ne slažete
  3. Završiti s hvala

Ne sjećam se točno gdje sam pročitala ovaj savjet, ali sve mi nešto vuče na Jamesa Borga. (Nisam ja osmislila ovaj koncept?, ali ga koristim!)

Kroz ova 3 koraka dajemo do znanja osobi da smo ju čuli, spremni smo na slaganje u jednom dijelu i argumentiranje zašto se ipak ne slažemo, zatim se još jednom zahvalimo i, ukoliko je moguće, promijenimo temu. Ovaj koncept vrlo je praktičan i ja ga koristim često, no nije ga moguće koristiti ukoliko imam jaku emocionalnu reakciju jer više ne polazim iz pozicije mira i stabilnosti, nego progovaram iz ljutnje, bijesa ili frustracije, što na koncu djeluje kao pasivna agresija.

Dakle, ovaj model koristim SAMO AKO on rezonira s mojim trenutnim stanjem, koje je: razumijem što govoriš, razumijem i odakle polaziš, no ja se s tim ne slažem i zadržavam pravo da mislim što mislim dok ti misliš što misliš.

Svaki model, alat ili tehnika komunikacije dobar je i učinkovit onoliko koliko MI OSJEĆAMO da nama pripada i da nam je ugodno to radeći ili govoreći. Ukoliko vam ne odgovara ovaj način odgovora na savjet ili kritiku, pokušajte za početak samo ne argumentirati svoje mišljenje, nego jednostavno reći: HVALA. I u tom trenutku pokušati razumjeti da osoba NE ZNA ili NE MOŽE drugačije i da zato na ovaj način komunicira s vama. Znate kako Balašević kaže: Svatko je uvek samo na svom mestu.

I ne zaboravite da  informacija sama po sebi nema moć; moć joj daje kontekst u kojemu se odvija.

Nadam se da sam pomogla da razumijete svoju majku, baku, kolegicu na poslu, prijateljicu, muža, tatu, susjeda.

Sretno vam vaše svako komunikacijsko putovanje.

(Sa što manje glupih savjeta). 

Registracija korisnika

Resetiraj lozinku