TIŠINA kao najbolji dio razgovora
Što se dogodi kada ne žurimo s riječima
Trebalo mi je dobrih 7 godina javnog govorenja i barem 5 godina održavanja treninga + 15 godina osvještavanja vlastitog komunikacijskog stila i govorenja da bih prepoznala onu strašnu, jezovitu TIŠINU kao dobrog partnera u komunikaciji.
Pretpostavljam da tišinu u razgovoru gledate kao neprijatelja; ona predstavlja nedostatak riječi, govora, tema… Ah, nesreće li ako nam se ona dogodi pri prvom razgovoru s nekim! Pa ne znate što pitati nakon prvog predstavljanja…
Ili, nedajbože, ako imate javni nastup… I zablokirate – a ono – TIŠINA!
Međutim, kao i uvijek, ovdje smo da okrenemo pogled ka komunikaciji.
Razgovarala sam protekli vikend s prijateljicom (koju ćemo za potrebe ove priče nazvati Petra) koja prolazi teži period. Nakon što je ispričala što ju muči, prirodno mi je bilo krenuti u davanje savjeta – želim BRZO NAĆI RJEŠENJE.
Želim joj pomoći, „riješiti“ to što ju pati, maknuti bol i tugu s nje…
I onda, poučena satima i satima treninga, svjesno odlučim da će sada nastupiti TIŠINA.
Prostor između Petre i mene, umjesto kanala, postaje polje. Ja gledam Petru, a ona gleda u svoje krilo; u svoje ruke, u pod… Posmotrim sebe: kako sjedim, kako ju gledam, kako ju čujem.
I taj trenutak traje par sekundi. U tom međuprostoru dajem sebi prostor da čujem svoje misli, osluhnem nju i njezino stanje, osvrnem se na sebe…
Ta tišina postaje naš sugovornik, smjernica, prostor za zastati.
Nisam nemoćna ako šutim?
Kad sam se prvi put srela s tišinom kao korisnim alatom u komunikaciji, nije mi bilo jasno KAKO. Pa ona je tako DOSADNA! Ako sam ja govornik i ušutim, znači da sam nesposobna. Nisam kompetentna niti dovoljno pametna, (nastavi niz…)
Ako ne odgovorim odmah na nečiji zahtjev, komentar ili opažanje, znači da sporo razmišljam… I tako, ja u svojim uvjerenjima o tišini bježim od toga da vidim koliko je korisna.
Kao što si, dragi čitatelju, pročitao u uvodu, trebalo mi je mnogo vremena da okrenem sliku o njoj.
Pa možemo i pogledati što je to što tišina DONOSI:
- Da razmisliš, odabereš pravu riječ, osvrneš se na samoga sebe ili na sugovornika.
- Moć. Znate li da ljudi percipiraju moćnijima osobe koje manje pričaju – ali onda kada progovore, to bude tako naciljano!
- Tišina otvara prostor između tebe i mene – da se uhvatimo negdje gdje možda, u žurbi riječi, ne bismo stigli.
- Dok traje tišina, možemo odlučiti što ćemo sada napraviti. Što ODABIREMO učiniti ili reći.
I da ti najiskrenije kažem, ova 4 benefita su već jaaako dobar početak.
Pogledaj kada ćeš danas ostati s tišinom u razgovoru.
Osluhni kada je vrijeme da napraviš tu pauzu i pogledaj što će ti ona donijeti.
Želim ti sreću u komunikaciji!