
Volim te takvog kakav si
Negdje sam pročitala da nas odnosi ranjavaju, ali se kroz odnose i oporavljamo. Pokušala sam naći čiji je to citat (ili barem trag tog citata), no nisam uspjela pa bih bila zahvalna ukoliko netko od čitatelja zna pa da podijeli sa mnom.
Proteklih dana imala sam nekoliko situacija u kojima sam se našla u submisivnoj poziciji u komunikacijskom odnosu. Što to znači?
Ako promotrimo komunikacijske stilove kroz 4 poznate i popularne prizme:
- pasivan,
- agresivan,
- asertivan
- pasivno-agresivan način,
ja sam se nekoliko puta u zadnjih par dana našla u pasivno-agresivnom i u pasivnom stilu u poziciji pasivne osobe. Što se dogodilo?
Svi smo se našli u poziciji da komuniciramo pasivno, agresivno, asertivno te pasivno-agresivno. Jednostavno, u našim životima našli smo se u različitim situacijama s različitim ljudima i mogli smo uočiti kojemu bi stilu pripao naš komunikacijski odnos s tom osobom ako se prisjetimo kako izgleda taj proces. Tko iznosi svoje mišljenje? Tko se boji izreći ga? Tko je glasan? Tko se kreće brzo i zauzima puno prostora? … Međutim, ako “zaglavimo” u jednom od ovih načina ponašanja, odnosno ako se ponašamo uglavnom prema karakteristikama jednoga stila, to znači da je on za nas dominantan i da nas netko može okarakterizirati kao pasivnu/agresivnu/asertivnu osobu.
Iako se trudim na svim razinama biti asertivna, nekada odabirem biti i pasivna i agresivna. I to je okej. 🙂 Međutim, nekada se to dogodi jer nemam kapacitet u trenutku da se jasno postavim, da procijenim situaciju, da komuniciram zdravo i otvoreno, tako da ta ponašanja ne dođu iz moje svijesti, nego iz podsvijesti.
Vratimo se na priču s početka; proteklih nekoliko dana sam imala nekoliko situacija gdje sam bila u pasivnoj poziciji u odnosu na sugovornika jer sam bila fizički i psihički umorna i nisam imala kapacitet, snagu, volju niti vrijeme da se postavim kako se inače postavljam. Odnosno, nisam postavila vlastitu granicu. Naravno, to je potpuno ljudski, ali su mi se te su mi se situacije vrtjele po glavi i jučer sam na modulu 3 polaznicima rekla da nisam baš dobro raspoložena, unatoč mentalnoj snazi i prisutnosti za trening i edukaciju.
Polaznici su prihvatili moje trenutno stanje, dali su mi razumijevanje i ja sam se kroz 3 sata edukacije oporavila od same sebe 🙂 A da se oporavim od same sebe, pomoglo mi je prihvaćanje od strane polaznika koje sam osjetila na svim razinama; oni su me aktivno poslušali, dali mi empatiju i njihova je cjelokupna komunikacija na svim razinama meni poručila: okej je, svejedno smo tu.
To me podsjetilo i na jedan citat: