Korisnički profil

Registriraj se
a

HORKA komunikacije

  /  Komunikacijski savjeti   /  Čuješ li me, jel’ ti drago?
slusanje

Čuješ li me, jel’ ti drago?

Ovoga sam vikenda bila na edukaciji nenasilne komunikacije u sklopu koje smo radili vježbu koja me se dojmila toliko da sam 3 dana nakon i dalje razmišljala o njoj te stvarima koje se nadovezuju na tu vježbu.

Zadatak je bio sjetiti se razgovora koji nam je bio ugodan i u kojemu smo uživali. Zatim smo trebali definirati kvalitete koje je taj razgovor i susret imao. Naizgled možete primijetiti da se čini kao jednostavno pitanje i zadatak, međutim kada uronite u dubine svoga bića i pitate se  – što me to “hrani” u ovom odnosu, u čemu uživam? Zašto volim biti s nekim ljudima, a neke izbjegavam? Zašto mi je razgovor s nekim ugodan i lak, a s nekim težak i osjećam grčenje u želudcu?

Ja sam se prisjetila razgovora s jednom prijateljicom. Iznenađujuće, uopće se nisam mogla sjetiti teme razgovora; ne znam sadržaj, ne znam niti kako je počeo niti kako je završio, ali znam kako sam se osjećala. Toliko je bio jak intenzitet emocija da sam se s lakoćom prisjetila trenutka kada se taj razgovor događao.  Osjećala sam mir, zahvalnost, razumijevanje… Osjećala sam se toliko slobodno izraziti se kojim god riječima mi odgovara i kojim god ponašanjem. Nisam se ustručavala podijeliti svoje mišljenje niti sam propitkivala njezino; mi smo u tom razgovoru dijelile ljudsko iskustvo primanja i davanja, slušanja, razumijevanja, učenja, rasta, pripadnosti, bliskosti, zajedništva…

Naravno, isto to iskustvo potaknulo me da razmislim koliko zapravo imamo takvih ljudi oko sebe, za koje možemo reći da nas zaista ČUJU i da im je to DRAGO 🙂 Da su radosni što nas vide, a i mi što vidimo njih! Koliko je naših razgovora svedeno na: reći ću samo ono što mislim da ti trebaš čuti (moja je procjena što ti trebaš čuti)/odradit ću ovaj razgovor, ali mi se ne da / nisam prisutna trenutno, ali ću kimati glavnom da se čini kao da slušam/dat ću savjet jer je cilj moga razgovora da pokažem da sam pametan/, i tako dalje… Svatko od nas može nadopuniti niz svojim iskustvima o razgovoru s drugom osobom. Vrlo često, to su zaista teška pitanja. Najteže je zaroniti pa se zaista pitati: koji je cilj ovoga razgovora? Što želim postići? Što je meni važno da dobijem u ovom razgovoru?

Zanimljivo mi je bilo i to što se na treningu komunikacijskih vještina koji sam imala ovih dana polaznici NISU MOGLI SJETITI ugodnog razgovora u kojemu su uživali u zadnje vrijeme. Ne mogu se oteti dojmu da smo sve dalje od onoga čemu bismo trebali biti najbliže – samima sebi; jer ako sam blizu sebi, blizu sam i tebi.

Probajte se vi, dragi čitatelji, sjetiti razgovora koji je vama bio ugodan i plodonosan u zadnje vrijeme. Što je za vas bilo najvažnije u tom razgovoru?

 

Registracija korisnika

Resetiraj lozinku