Jeste li se ikad našli u situaciji da radite nešto što vam se ni samima ne sviđa, a ne znate kako stati? Nadam se da jeste, to znači da ste - ČOVJEK! Kontrolirate kolegu do zadnjeg detalja, iako znate da to ne biste trebali raditi. Ili šutite i povlačite se, iako znate da to ništa ne rješava. I što više to

Prije 2 mjeseca vadila sam umnjak. Prošli tjedan i drugi. Situacija koja sama po sebi nosi dozu nelagode već mi se događa četvrti put. Bezumna ostadoh 😊 Iako nemam strah od zubara, imam užasno nelagodan osjećaj nakon davanja anestezije. Jednom sam prilikom dobila sve fizičke simptome anksioznog napada: tresle su mi se noge na stolici toliko da doktor nije mogao raditi

Sjećam se, kada sam još bila dijete, znala sam dobiti komentar: Ti si uvijek tako osjetljiva! Taj me komentar prati do dan danas, a on se ujedno i negdje upisao u moj potpis osobnosti… Prirodno ili proročanstvom te presude, ne znam. Vjerujem da sam negdje usput i sama povjerovala da sam osjetljiva, jer je ta presuda zapravo bila vrlo logična. No,

Što se dogodi kada ne žurimo s riječima Trebalo mi je dobrih 7 godina javnog govorenja i barem 5 godina održavanja treninga + 15 godina osvještavanja vlastitog komunikacijskog stila i govorenja da bih prepoznala onu strašnu, jezovitu TIŠINU kao dobrog partnera u komunikaciji. Pretpostavljam da tišinu u razgovoru gledate kao neprijatelja; ona predstavlja nedostatak riječi, govora, tema… Ah, nesreće li ako