Kako postaviti granicu?
Primijetili ste sigurno kako se zadnjih godina često spominju te neke osobne granice.
Prešao je moju granicu. – Ja uvijek postavim granicu! – Svi znaju da je to izvan mojih granica.
Što to uopće znači? Potaknuta jučerašnjim razgovorom s polaznicima modula 3 Razvoja komunikacijskih vještina, dotaknuli smo se pitanja izražavanja svoje granice verbalno i neverbalno. Na primjer, dođem kući s posla i suprug mi počne pričati o nekoj temi koji mi je apsolutno nezanimljiva. Kolegica me zove svaki dan ispriča kako joj je bilo na poslu – ne da mi se javiti joj, ali se uvijek javim i odslušam što govori, iako ju zapravo pola vremena ne čujem. Mama očekuje da svaki dan telefoniramo. Kolegica na poslu me gotovo svaki dan pita za cigaretu.
Postaviti granicu znači zaustaviti se u trenutku i pitati se: kako se trenutno osjećam? Jesam li u stanju da osobi sada pružim što me traži?
Još važnije, treba se pitati: koja je cijena moga DA? Koliko me košta unutarnjeg mira, zadovoljstva, sreće, ili bilo koje druge emocije ako učinim sada za osobu ono što me traži?
Osvijestiti svoju granicu i postaviti ju u odnosima nije tako lak zadatak kao što možda djeluje na prvu. Ponajviše jer vi koji čitate ovaj tekst imate izazov postaviti granice jer ste vrlo vjerojatno vrlo rano naučili da dobri ljudi ne postavljaju granice 🙂 (Sjetite se ovdje teme Kako reći NE).
Naše DA u govoru i ponašanju nosi težinu koje nismo tako često svjesni kao što smo svjesni tog opakog i strašnog NE. Međutim, neophodno je za zdrav odnos koristiti NE onda kada naše biće osjeća da DA nije ono što se treba dogoditi. DA se ne bi trebalo podrazumijevati! Odnosno, imam pravo da kažem što mi odgovora i što mi ne odgovara na jasan, asertivan i otvoren način.
Nisam jednom čula argument da je vrlo sebično ako kažemo iskreno kako se osjećamo (kolegici ću reći: ej daj više odi si kupi cigare, prijateljici ću reći da je dosadna, mami ću reći da je naporna…) O strategiji ponašanja koju ćete odabrati ja vam ne mogu reći da je nužno dobra ili nužno loša, ali vam mogu reći da UVIJEK imate sposobnost vježbati asertivno komuniciranje kada govorite i NE i DA.
Primjerice, mami ću reći: Znaš da te volim, ali mi je naporno i velika obaveza ako te svaki dan moram zvati. Može li da probamo čuti se svaka 2 dana ili po potrebi? Ali znaš da sam uvijek tu ako me trebaš. Vama možda ne odgovara ova rečenica, sa mnom rezonira. Tako i vi možete naći svoj način izražavanja koji postavlja vašu granicu u prvom dijelu rečenice i onda se obazire na ponašanje druge osobe koje vam smeta. Na koncu dobro je predložiti rješenje za situaciju koja vam ne odgovara.
Postaviti granicu znači biti svjestan da ako ste uvijek tu za druge i da kod vas sve može, da vi time PRVO radite nasilje prema sebi, a onda i prema ostalima. Jeste li vi zaista dobar prijatelj ako odslušate radi reda svoju prijateljicu, a zapravo nemate pojma što je rekla tijekom razgovora?
Dajem vam na razmišljanje ovu temu. A vas molim da sljedeći puta imate dovoljno obzira i poštovanja PREMA SEBI da prepoznate kako se vi osjećate u nekoj situaciji; jer ako možete imati ljubavi, poštovanja i obzira prema sebi, onda ćete isto to prihvatiti i kod drugih ljudi. Onda ste zaista bolji 😉 Komunikacija je samo nastavak našeg unutarnjeg stanja, što znači da ubaciti fraze koje nisu naše i koje za nas nemaju smisla, nikad neće biti dobar način učenja komunikacije. Komunikaciju učimo onda kada testiramo nova ponašanja, riječi i rečenice za koje nam treba maaaalo više hrabrosti, znanja i razumijevanja, a koje dolaze iz nas samih.
Do idućeg četvrtka!