
Primjeri otvorenih pitanja
Putovanja mi uvijek stvore, osim velike radosti i iskustva, i probleme koji dolaze s obavljanjem posla na vrijeme; a budući da je u Gruziji vrijeme vrlo relativan pojam, i ja sam relativno shvatila komunikacijski savjet četvrtkom tako da je on danas postao komunikacijski savjet petkom. No, kako ono ide – za dobro znanje nikad nije kasno? ?
Otvorena pitanja tema su koja mi se otvorila putem.
Znate ono kada u avionu ili autobusu sjedite krajem nepoznate osobe?
Kada se nađete prvi put u novom društvu?
Kada biste bolje upoznali osobu, a ne znate s kojim pitanjem krenuti?
Mislim da smo se svi našli u situaciji kada bismo ostvarili nekakvu komunikaciju s drugom osobom, a posebice ako ju želimo više ili dublje upoznati, ali jednostavno ne znamo što ili kako pitati. Ili ako i pitamo, osoba odgovori s „da“ ili „ne“ i opet završimo tišinom.
Budući da sam ja trenutno na projektu s 40 ljudi, možete misliti koliko je ovakvih situacija bilo. Ne samo zadnja 3 dana, nego i do sada općenito. S nekim doručkujem, s drugima ručam, s trećima radim radionice, s četvrtima živim. Kakav li je samo izazov ostvariti komunikaciju s nepoznatom osobom! Bojite se da ćete prijeći granicu, da ćete djelovati pasivno ili agresivno, A da bih ostvarila odnos kakav želim, to jedino mogu ostvariti upravo komunikacijom.
U tom procesu prvo je najvažnija neverbalna komunikacija o čemu sam pisala ranije a pisat ću i u budućnosti, no zasad bih se zadržala na konceptu pitanja koja nam pomažu da brže i kvalitetnije doznamo informacije o drugim ljudima koje se ne tiču samo demografskih podataka, već koja nam pomažu da zaista bolje upoznamo osobu.
Prije svega voljela bih napomenuti da meni ta pitanja dolaze prirodno, kao i nekim ljudima koje poznajem. Drugima je pak izuzetno teško započeti razgovor i zaista im to stvara veliki izazov i nemir. To možemo povezati i sa dijelom karakteristika ekstroverta i introverta, no to nije jedini uvjet, budući da je svaka komunikacijska situacija sama po sebi zbir različitih komponenti, a najvažnije, konteksta.
Da bismo znali koja su otvorena pitanja, prvo ćemo reći koja su to zatvorena. Na zatvorena pitanja može se odgovoriti sa „da“ ili „ne“ ili drugim kratkim odgovorom kojim dobivamo samo određenu informaciju. Na primjer:
Jeste li ručali danas?
Gdje si se rodio?
Jesi li završio fakultet?
Je li ti bila dobra radionica danas?
Radiš li sutra?
….
Nakon ovakvih pitanja uglavnom odgovorimo kratko i nije baš najjednostavnije krenuti u daljnji razgovor, osim ako nemate jako razvijene komunikacijske vještine. Neka od pitanja koja možete postaviti nakon tog kratkog odgovora su: Što je bilo za jesti? Živiš li i danas u tom gradu? Koji fakultet si završio? Gdje je bila održana radionica? Gdje radiš?
Ako ste primijetili, i dalje ćete (vjerojatno) dobiti kratak odgovor.
No, kako postaviti pitanje a da dobijemo više informacija, odnosno da potaknemo osobu na dijeljenje više informacija?
Vrlo je korisno koristiti pitanja koja počinju sa: Zašto; Kako to; Zašto; Kako ti se čini; Što misliš; Što ti je ovdje zanimljivo;…?
Na primjer, ako ste u novom društvu i upoznate novu osobu s kojom imate zajedničkog prijatelja, možete postaviti neka od sljedećih pitanja:
Gdje ste upoznali Ivana? Kako vam je bilo zajedno studirati? Misliš li da ste se promijenili od tada?
Koje su vam najdraže zajedničke teme? Kako je za tebe živjeti daleko od domovine?
Ukoliko ste na poslovnoj večeri i želite se zbližiti s poslovnim partnerima/kolegama, pitanja koja možete postaviti su:
Vaša tvrtka jedna je od najvećih u ovom sektoru na razini države. Je li bilo teško doći do ove pozicije?
Gdje ste radili ranije? Kako to da ste odlučili promijeniti posao? Što je za vas važno? Kako vam se sviđa sadašnja pozicija? S kojim se izazovima susrećete?
Ukoliko generalno često upoznajete ljude, uglavnom prvo pitanje bude odakle dolaze. ? Nakon toga možete upitati: Kako je živjeti u Armeniji? Jeste li gdje putovali? Kakvo je obrazovanje? Što vam je najljepše u Parizu? Kakav je osjećaj živjeti u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu? Kakva je lokalna kultura? I tako dalje…
Ponavljam, ako ta pitanja dolaze prirodno, onda se zaista i povezujete s osobama. Ukoliko pitanja sa zašto i kako to koristite samo kao dobru formu, onda nećete ostvariti kvalitetan odnos sa sugovornikom. Osoba osjeti jeste li zaista prisutni u razgovoru ili ne, zato treba aktivno slušati, što nije uvijek lagano.
Komunikacija je samo alat koji se nastavlja na naše unutarnje stanje, stoga treba prije svega biti svjestan našeg trenutnog emocionalnog stanja te općenito nas samih.. No, ako zapnete na idućem prvom upoznavanju, dobro se prisjetiti da treba postaviti pitanje tako da nam osoba može dati nekakvo pojašnjenje. Na taj način i mi se možemo postaviti u njihovu situaciju i zaista povezati na ljudskoj razini.
Sretno u komunikaciji!
I pozdrav iz predivne Gruzije