Pričamo s 4 jezika, a slušamo s 4 uha!

Znate onu situaciju kada u najboljoj namjeri kažete nešto prijatelju/ici, a ona se uvrijedi? 

Ili kada pojasnite neku situaciju u detalj, a osoba i dalje nije zapamtila vama važne stvari?

Kada kažete djetetu da obuče jaknu jer je vani hladno, a ono zakoluta očima?

 

Isto pitanje se otvara nakon ovakvih i sličnih situacija, a to je – zašto se osjećam loše i zašto je došlo do nesporazuma? Kako me nije čuo/la? Odakle je sad nastala ova svađa?

Komunikacijski šum je naziv za razinu nesporazuma u komunikaciji, odnosno “greške u sistemu” radi koje poruka koja je poslana nije došla do pošiljatelja onako kako je originalno poslana. Do komunikacijskog šuma dolazi iz više razloga; tehničke poteškoće u prijenosu poruke, no i naše emocionalno stanje, kontekst, raspoloženje… Ono što meni u nekom trenutku zvuči jasno i logično, nekome je možda teško i zbunjujuće. Mi u komunikaciji možemo biti sigurni samo u jedno, i to ako se dobro poznajemo, a to je: što ja želim reći. Na to kako će to osoba primiti ne možemo utjecati, no možemo biti mudri pa ne podrazumijevati da je ono što smo rekli i kako smo to rekli dovoljno samo po sebi da bude jasno drugoj osobi.

Da bismo jasnije pristupili razumijevanju ovog problema, uvelike nam pomaže model 4 aspekta komunikacije. 

Ovaj model procesu interpersonalne komunikacije (komunikacije između osoba) nudi  koncept da svaka poruka ima 4 razine (aspekta) kroz koju je možemo promatrati.

 

Svaka se poruka iz govornikove pozicije promatra kroz 4 aspekta. Odnosno, govornik poruku komunicira kroz 4 jezika.

1. Samoočitovanje (kad govorim, govorim o sebi).
2. Sadržajna razina (temeljni sadržaj poruke)
3. Odnosna razina (razina na kojoj se sugovornik osjeća prihvaćeno ili odbačeno)
4. Apel (što želim da osoba učini)

Uzmimo za primjer poruku koju majka govori kćeri: Obuci jaknu, vani je hladno. Na ovom primjeru razjasnit ćemo kako bi izgledalo raščlanjivanje na 4 dijela.

1. Samoočitovanje – majka zaključuje da je vani hladno i smatra da je jakna nužna za izlazak van.
2. Sadržajna razina  –  poruka koju je majka rekla: Vani je hladno i treba se dobro obući!
3. Odnosna razina – ovo je ujedno i najproblematičnija razina jer osobe prema tonu glasa i neverbalnoj komunikaciji te sadržaju poruke procjenjuju dinamiku odnosa, odnosno osjećaju se iznad, ispod ili jednako drugoj osobi. To zapravo znači: osjećam se prihvaćeno/poštovano ili čujem da me kritiziraš/savjetuješ/misliš da si pametniji od mene itd. U ovom konkretnom slučaju, kćer se može osjećati odbačeno jer će imati misao: Dobro jesam ja glupa pa ne mogu procijeniti je li meni hladno? Zašto mi to govori? Pa valjda se mogu brinuti za sebe! A majka u tom istom odnosu vidi drugu situaciju i njezina misao može biti: Brinem se za tebe i ne želim da se razboliš. No kći to ne čuje.
4. Apelativni dio – majka želi da kćer obuče jaknu i to je jasno naglasila kroz imperativ u govoru.

Apelativni dio ne mora biti jasno izrečen kao u ovom primjeru.

Uzmimo drugi primjer. Kada dolazim na posao i uđem u prostoriju, kažem: Dobar dan: Apelativna razina te poruke jest da ja očekujem da me i drugi ljudi pozdrave. Nisam ju jasno rekla, ali svaka akcija ima i reakciju, a u komunikaciji to je apelativna razina poruke.

Budući da osoba komunicira s 4 jezika iste poruke, druga osoba i sluša na 4 razine. Najviše dolazi do nejasne komunikacije, odnosno šuma, kada osobe imaju razvijenija različita uha i jezike.

Na primjer, ja imam razvijeno uho za apel i uglavnom kada pričam s ljudima, imam osjećaj da na sve trebam reagirati ili nešto učiniti s porukom koju su mi poslali. Netko ima jako razvijeno uho za odnos i on uglavnom ne čuje da treba nešto napraviti, nego ima osjećaj samo da želi da je prihvaćen u odnosu, a to znači da često sve čuje ili kao napad ili kao pozicioniranje njega u odnosu na nekog drugog.

 

 

Evo još jednog primjera koji nam razjašnjava kako naša poruka kroz 4 razine jezika i 4 razine uha može imati različiti kontekst, a samim time i komunikacijski rezultat.

Već ste mogli tekstovima na ovom blogu primijetiti koliko puta sam napisala da kada govorimo, prvo govorimo o sebi. Ova teorija to potvrđuje i vrlo je primjenjiva u rješavanju konflikta te u analizi odnosa. Ako želite bolje, jednostavno morate komunicirati bolje i otvoriti svoje uši i jezik ka različitim interpretacijama. 🙂

Ovo znanje dugujemo njemačkom teoretičaru komunikacije Friedemannu Schulzu von Thunu.

Sretno u komunikaciji!