Seksizam na radnom mjestu
Imam vam ja tako divne, sposobne, pametne, uspješne prijateljice. A poznajem još barem 4x više kolegica koje vidim često, a onda još 5x više žena koje sam upoznala kroz posao, volontiranje, projekte… I sve imamo sličan problem, a to je, da citiram jednu od njih: Kako postupiti prema svinjama od muškaraca koji prema uspješnim ženama imaju neprofesionalnu komunikaciju i koji su praktični savjeti za ušutkavanje istih?
Da se ne biste ‘uhvatili’ za izražavanje koje je navedeno u citatu, prije svega vas molim za dozu prihvaćanja termina svakodnevne komunikacije, žargona i izraza koje koristimo kada opisujemo određena ponašanja. Ne moramo baš uvijek biti toliko korektni da ne možemo izraziti bijes na način na koji nama to zaista odgovara, a vjerujte mi, moja kolegica ima itekako dobre razloge da bude grublja još i više!
Nedavno sam držala edukacije uglavnom muškoj skupini polaznika (kod jednoga od klijenata). Na kraju edukacije, jedan od njih mi je prišao i rekao: “Hvala vam, vrlo ste simpatični.” Ja sam mu na to rekla: “Ljudi me ne plaćaju zato što sam simpatična, pa mi recite jeste vi nešto od mene naučili danas?”. Nasmijao se i rekao: “Svakako”, i lagano otišao. Ovo je najblaži primjer situacije. Reći ćete možda: što je tu problem?! Pa samo ti je rekao da si simpatična! To ‘samo’ znači da je on dovoljno osnažen da mi se obrati s temom koja nije vezana za posao, a vidimo se prvi put u poslovnom okruženju.
Moje se kolegice, sigurna sam, svugdje na svijetu susreću s istim; seksizmom na radnom mjestu. I iako smo pisali o tome svi otprilike milijun puta, neka su ponašanja toliko ukorijenjena i podrazumijevajuća da ih ne promatramo kao seksističko ponašanje. Najveći je problem kako da se zaštitimo od takvih komentara i ostavimo profesionalan dojam. Prvo, treba krenuti od sebe. Ja moram biti sigurna u sebe i svoje granice; tek onda ih mogu postaviti. Drugo, pitam se što je najgore što se može dogoditi ako postavim granicu? I onda kreću sumnje u vlastitu prosudbu i osjećaje: ali tako svi rade, to je normalno; daj što si ti osjetljiva, vidiš kako drugi; to ti je tako u poslovnom svijetu,… Ne, nije normalno i nisi osjetljiva. U redu si ako se ne osjećaš ugodno kad se kolega okreće za tobom u novoj suknji ili kad ti stariji poslovni partner kaže: Mačko, idemo mi onda na ručak pa ćemo se napričati., Mala, dobra ti je nova haljina., Nemoj biti tako gruba, ne pristaje ti!., Ima li netko stariji da s njim razgovaram?, Nisi se još udala? Naravno, kad si živčana!, Bolje idi nešto skuhaj,…
Ovaj tekst nije okrenut k socio-psihološkom aspektu seksizma, nego ka ponašanjima koja detektiramo kao seksistička i koja nas uznemiruju u radnom okruženju. Odnosno, što je druga osoba točno napravila ili rekla pa da smo se mi u vezi toga osjećali nelagodno zato što pripadamo određenom spolu.
Svaki je primjer dobar, a na osobnom najbolje učimo. Ja sam izgubila jednu suradnju prije 4 godine (koja bi tada bila VRLO značajna za moju karijeru) jer nisam htjela ići na ručak s potencijalnim investitorom. Ja sam mu predložila da se nađemo u prostorima njegove tvrtke ili na mom tadašnjem radnom mjestu, ali on nije bio za to. Bila sam mu ‘slatka cura koja gleda TEDx Talks’ kad smo se upoznali i ja tu na prvu nisam vidjela ništa loše, dok na drugu jesam :).
Drugu sam suradnju izgubila relativno nedavno kada nisam htjela ići petkom navečer na vino s jednim klijentom. Mailom je stigao poziv ako sam za čašu vina, na što sam odgovorila da sam dostupna u radnom vremenu 9-17 svaki dan u uredima. Pogađate, za 2 tjedna stigao je raskid suradnje.
Sklizak je ovo teren, reći ćete, ma slažem se i ja! Naše ponašanje i naša komunikacija samo su odraz nas samih prema sebi, odraz naše kulture i društva. Tako da prvo treba krenuti od početka. Klupko koje ćemo odmotavati da dođemo do početka je, čini mi se, ogromno, ali počeli smo vrlo ozbiljno…
Najvažnije je da znamo da imamo pravo osjećati se nelagodno, unatoč tome što okolina kaže da je to tako i da ne pravimo dramu. Imamo pravo reći: Ovo mi nije ugodno/Ovo mi nije u redu/Ne.
Žene šute pod pritiskom okoline, prihvaćenih modela ponašanja i, najčešće, zbog straha za radno mjesto. Nažalost, promjena mora doći iznutra; učeći kroz generacije o tome što to znači imati vlastite granice.
Evo vidiš, draga moja čitateljice, dragi moj čitatelju, svi smo mi ostali živi nakon : Ne i Ne sviđa mi se ovo. Ovakav način komunikacije nije korektan.
Bahata si ako postaviš granicu? Umišljena si? E pa neka si! 🙂 I ja sam (očito), pa evo, svijet se i dalje okreće.
Praktičan savjet za kraj
Ukoliko vam osoba u poslovnom okruženju da neprimjeren komentar, slobodno se poslužite nečim od ovoga što ja koristim :
- Vratite ga na temu o kojoj razgovarate
- Pitajte ga: Kakve ovo ima veze s ovime o čemu pričamo?
- Mislite li da je u redu da mi se obraćate na ovaj način?
- Ovo ponašanje smatram neprimjerenim.
- Nije mi ugodan način na koji se ponašate prema meni, pa vas molim da poštujete moje granice.
- Ukoliko je ovo jedini način komunikacije s Vama, očito je da će ta komunikacija završiti.
- Mislim da ovo nije tema našeg sastanka niti način ophođenja, stoga vas molim da se koncentrirate i saberete.
- Mislim da Vašoj ženi ne bi bilo ugodno da pročita ovu poruku, zato ću se ja praviti da je nisam dobila. Do sljedećeg puta!