Kako zdravo prekinuti usmeni kontakt?
Znate onu situaciju kada na ulici sretnete nekog poznanika i on vam počne pričati svoju priču, brblja bez početka, kraja ili smisla, a vi se žurite? Ili vas jednostavno ne zanima tema u toj mjeri da vam čak smeta što ste uopće na tom mjestu i što morate to slušati. Ili pričate neko vrijeme s nekim i osjetite da više ne možete slušati, biti prisutni u razgovoru, da ste izgubili interes…
Iako je potpuno normalno da u tom trenutku imamo misli poput: „Ne zanima me“, „Baš me briga“, „Što je dosadan i naporan“, i slično, naravno da nećemo to i izgovoriti. Iznutra nam raste bijes, frustracija i nezadovoljstvo i ne znamo kako bismo završili taj razgovor u miru ili da ne povrijedimo drugu osobu. Ipak, rado bismo osobi dali do znanja da prestane s tom komunikacijom.
Kako asertivno prekinuti komunikaciju?
Komunikacijska teorija nudi nam jednu zanimljivu strukturu kako zdravo prekinuti usmeni kontakt, odnosno asertivnu strukturu koja bi trebala biti primjerena za ovakve situacije.
Ova struktura ima 4 koraka, a sastoji se od 4 elementa:
IME
INTERES
ZAKLJUČAK
IZLAZ
Na primjer:
Ivana, drago mi je da smo se srele i da sam doznala više o tvom novom poslu, ali sada moram ići jer kasnim.
Borna, lijepo te sresti, slažem se da imamo sve više problema u našoj zemlji. Sada moram ići pa se vidimo!
Monika, hvala što uvijek imaš vremena za razgovor, ali ja sada stvarno moram ići. Vidimo se drugi put!
Kombinacija je beskonačno mnogo, no, ako ste primijetili, ovi primjeri imaju ključne dijelove: IME, koje je važno jer će osoba više obratiti pozornost, zatim INTERES koji smo iskazali prema osobi ili temu koju dijeli, te IZLAZ, a to je pokazatelj naše namjere koju treba popratiti i našom neverbalnom komunikacijom (zakrećemo se tijelom OD osobe, idemo prema vratima, koračamo OD osobe). ZAKLJUČAK možemo dodati a i ne moramo, jer on zapravo potvrđuje slaganje ili neslaganje s onim što netko govori.
Znam da je teško dati do znanja osobi da ne želite ili ne možete više nastaviti komunikaciju. Često nam se dogodi da „trpimo“ dugo i onda u jednom trenutku reagiramo preburno jer nismo na vrijeme rekli ono što nas muči ili ono što mislimo. Zato možete probati iskomunicirati na ovaj način vašu potrebu u tom trenutku.
Ovakav pristup drugoj osobi daje do znanja da smo ju čuli, ali da u ovom trenutku zaista više ne možemo ostati na ovom mjestu, odnosno u ovom razgovoru. Jasno dajemo i do znanja što ćemo sada napraviti (otići, krenuti).
Probajte pa javite kako je uspjelo!