3 ključna koraka u komunikaciji
Rečenicama iz naslova započinjem većinu svojih predavanja i edukacija. Ne sjećam se točno kod koga sam to pročitala, ali mislim da je James Borg u Moći uvjeravanja upravo iz ove točke promotrio komunikaciju.
Što to znači da ne možemo NE komunicirati?
Naš izgled, kretnje, ekspresije, odjeća, kosa, naočale, cipele, torba, auto, kuća u kojoj živimo – sve komunicira! To zapravo znači da svemu što vidimo pridajemo određeno značenje. To značenje temeljeno je na našim prethodnim iskustvima i znanjima.
Odakle dolazi teza da svime i uvijek komuniciramo?
Postoji jedna vrlo zanimljiva vježba koju radim s polaznicima komunikacijskih treninga, a ona ide ovako:
- zamijetimo nešto
- interpretiramo nešto (dajemo značenje)
- nešto osjetimo u vezi toga (imamo emocionalnu reakciju na interpretaciju nečega).
Ovaj proces događa se na podsvjesnoj razini i NEMA ŠANSE da u 10 minuta uspijemo pohvatati sve što je naš mozak već zamijetio, interpretirao i osjetio, tako da je cilj ove vježbe samo osvijestiti kako taj proces izgleda. Taj proces uvelike nam pomaže i osvijestiti zašto prema nekome bez realnih razlog osjećamo divljenje, otpor, sviđanje ili bliskost. Primjerice, vidim dugu kosu na prolaznici koja hoda ispred mene na ulici. Kosa je tamne boje, gusta, sjajna i ima lagane uvojke. Moja interpretacija može biti: ova žena je moćna, vodi brigu o sebi, kosa mi izgleda kao da je svježe isfenirana, a budući da je 7 ujutro znači da se rano ustala… Nosi aktovku i štikle, znači radi neki ozbiljan posao… U vezi toga osjećam divljenje, strahopoštovanje i zavist jer bih i ja takvu kosu 🙂 Interpretacija je onoliko koliko je i ljudi na svijetu. U drugim kulturama ta žena bi komunicirala nešto drugo!
I tako dalje, primjera ima milijardu i svakodnevno se srećemo s ovim procesom na podsvjesnoj razini.
Ako dođem kući s posla i dijete me ne pozdravi i ode u sobu – iako nije ništa direktno komuniciralo, zapravo je komuniciralo, zar ne? Moja će prethodna iskustva pridati značenje tome da moje dijete nije raspoloženo za razgovor; da je ljuto, povrijeđeno; da sam ja nešto napravila, itd…
Svaki, ali baš svaki put možemo proći ova 3 koraka ako želimo osvijestiti neku emociju ili se pitati: odakle ja sada komuniciram? Koji dio mene ovo govori i zašto? I to možemo primijeniti na svaki komunikacijski input. Zvuk zvona na nečijem telefonu, auto koji netko vozi, ton kojim mi se obraća, način na koji pije čaj – sve, ali baš sve je podložno interpretaciji, a to znači da sa sobom nosi određenu informaciju koju mi interpretiramo kroz naše filtere i iz naše polazišne točke. Znate kako bi rekao Balašević – ali svatko je uvek samo na svom mjestu? Kada razumijem da je svatko na svom mjestu, tada poštujem i svoje i tuđe mjesto.
Komunikacija je samo nastavak našeg unutarnjeg stanja. Zato, kad razumijem sebe i odakle ja polazim, razumijem i kamo idem. U komunikaciji.
Želim vam sretno vaše svako komunikacijsko putovanje.